Svieča na sviečnicu
Došel sem zvuna f hižu
A na stolu svieča
Stoji i gori
A po hiži se širi
Svetlost, toplina
I fina dišeča duha
Mom sem se zmislil
Svoje pokojne matere
Tak je i una bila
Kak ta svieča
Tenka, visoka
Svetleča, topla i dišeča
Da je s polja
Unak trudna
Dimu došla
Kak da je ž njom
F hižu vlezla
Nekva liepa svetlost,
Toplina i preliepa dišeča duha
I tak su leta išla i i šla
A moja je mati bila se mejša i mejša
Ali jena svetlost , toplina
I ta dišeča duha
Navek su bile iste
Baš kak i ta svieča
Tu stoji i gori
I se je mejša i mejša
Ali jena svetlost
I ta fina dišeča duha
Furt su iste
Baš mi je čudna i droga ta svieča,
svieča denes na sviečnicu.
Vladimir Horvatić
Vladimir Horvatić je član kajkavske sekcije Udruge "Hajdina", samozatajni pjesnik koji za svoju dušu opjevava gotovo sve što doživljava u svakodnevnom životu. "Svieča na sviečnicu" je pjesma objavljena u zborniku radova koji je objavila Udruga "Lipin cviet" iz Gornje Stubice 2013. godine.Pjesma je iznimno dirljiva, napisana promatranjem jedne uobičajene pojave, svijeće koja gori. Usporedba se pojavila u trenu i pretvorila obično gorenje svijeće u prelijepe stihove o majci koje već dugo nema na ovome svijetu. Vladimir Horvatić na sastancima Udruge "Hajdina" iznimno upečatljivo čita pjesmu i kad god je nanovo čita, doživljaj dirljivosti i ganuća je isti.Komentar: Ruža Levatić